Duvan je sasušeni list jednogodišnje biljke Nicotiana tabacum, a potiče iz suptropskih krajeva Amerike. Pušenje duvana je dobrovoljno inhaliranje niza štetnih produkata, nastalih sagorijevanjem kako samog lista duvana, tako i niza hemijskoh dodataka i samog papira cigarete.
Akt pušenja dijelimo u dvije faze:
1. faza samotrovanja
2. faza zagađivanja okoline pušača.
Pušač, stvarajući negativan pritisak u ustima, uvlači duvanski dim, proizvodeći pri tome vazdušnu struju, koja se kreće iz spoljašne sredine preko gorućeg dijela cigarete, zatim prolazi kroz nesagorjele djelove duvana do usne duplje, kada dim dospijeva u pluća i vrlo brzo otrovi duvana prelaze u krvotok, a zatim bivaju razneseni u sve djelove tijela. Onog momenta kada duvanski otrovi dospiju u mozak, stvara se ralativno prijatan osjećaj relaksacije, odnosno identičan proces, kao kod bilo koje druge narkomanije.
Zanimljivo je da, u duvanskom dimu nije pronađena nijedna korisna materija, ali je utvrđeno prisustvo više od 4.000 štetnih materija, od čega su 43 kancerogene, zatim 200 puta više CO2 (ugljendioksida), 30.000 puta više CO (ugljen monoksida).
Istorijat pušenja
Kolumbo je, u svome dnevniku zabilježio da su mu domoroci na jednom ostrvu poklonili nekoliko suvih listova biljke, koja je gorko mirisala, a koju su oni nazvali «petum» i koja je kod njih bila vrlo cijenjena. Kasnije, Kolumbovi saputnici su bili zaprepašćeni kada su vidjeli kako domoroci puše i ispuštaju dim kroz nos i usta. Po shvatanju pobožnih Španaca, samo su đavoli mogli da ispuštaju dim iz nozdrva.
Početkom XVI vijeka, pojavljuju se u Evropi prvi pušači, u početku među mornarima i vojnicima španske kolinijalne armije, kolonistima i trgovcima, koji su posjetili Novi svijet. U to vrijeme, niklo je i sujevjerje o neobičnim i korisnim svojstvima duvana i vršeni su pokušaji da se duvan koristi u liječenju različitih oboljenja.
Ambasador Francuske u Portugaliji, Žan Nikot, 1560. god. donio je francuskoj kraljici Katarini Mediči lišće i sjeme duvana, preporučivši ga kao sredstvo protiv glavobolje, a takođe i za «podsticanje bodrosti», dobrog raspoloženja i iscjeljenja od mnogih nevolja».
U XVI i XVII vijeku, pušenje se raširilo po svim zemljama Evrope. Uporedo sa širenjem ušmrkavanja i pušenja duvana, javile su se i stroge mjere protiv te napasti. Katolička crkva nazivala je pušenje «đavolskom zabavom». Papa Urban VII naredio je da se odvoje od crkve vjernici koji puše i mirišu duvan. Naročito su surovo kažnjavani sveštenici i kaluđeri. Tako su u Santjagu petorica kaluđera, koji su uhvaćeni u pušenju 1692. godine, živi zazidani u zid manastira.
U Rusiji su protiv pušenja bile i crkvene i građanske vlasti. Car Mihajlo Romanov izdao je 1663. godine ukaz, kojim je zabranio pušenje duvana, a za prekršioce predvidio oštre kazne, od batinjanja i odrezivanja nosa do progonstva u Sibir i smrtne kazne za prodavaoce duvana. Međutim, bez obzira na zabranu pušenja duvana, car Petar I poslije svog boravka u Holandiji je i sam postao strastveni pušač.
Rasprostranjenost pušenja u svijetu
Posljednjih tridesetak godina u razvijenim zemljama svijeta smanjuje se broj pušača. Na pušenje i pušače gleda se sa prezrenjem, odnosno kao i na ljude niže klase. U SAD više od 80 miliona pušača prestalo je sa pušenjem. Istovremeno, svjetska duvanska industrija povećava proizvodnju za 2% godišnje, jer je pronašla tržišta u zemljama «trećeg svijeta» i tako perfidnim reklamama, nagradama i sponzorstvima svega i svačega agresivno osvaja svijet. U posljednjih 10 godina krize svi pozitivni efekti su anulirani i ponovo se broj pušača drastično povećao, tako da smo sa devetog mjesta u svijetu dospjeli na PETO. U Evropi smo treći, odmah posle Grčke i Turske. Po broju žena pušača, vjerovatno ćemo brzo zauzeti prvo mjesto. Posebno zabrinjava porast novoregistrovanih pušača u mladoj populaciji. Svakog mjeseca u organizmu naših sugrađana zaostanu otrovni produkti više od 1600 tona duvana. Kako će se to odraziti na njihovo zdravlje?
• Uticaj pušenja na ljudski organizam •
Višegodišnji pušački staž smatra se glavnim uzročnikom više od 24 različita oboljenja. Za niz drugih oboljenja, pušenje postaje faktor koji otežava ozdravljenje i pogoršava sliku bolesti. Zanimljiva su istraživanja, koja ukazuju na direktnu povezanost navike pušenja, broja popušenih cigareta, dužine pušačkog staža i pojave oboljenja. U periodu posle 1900. godine broj pušača u svijetu rapidno je rastao sve do kasnih šezdesetih godina. U tom periodu se smrtnost od malignih oboljenja udvostručila, a ono što je posebno zanimljivo, je da smrtnost od tipične pušačke bolesti, karcinom bronha, uvećava 50 puta, odnosno, od sto ljudi koji dobiju karcinom bronha oko 95% su dugogodišnji pušači, a ostali su pasivni, tj. prisilni pušači koji su godinama udisali tuđi duvanski dim. Među dugogodišnjim pušačima je višestruko češća pojava raka usana, nepca, jezika, grlića materice dok, recimo kod raka glasnih žica skoro nema nepušača.
Duvan oštećuje krvne sudove u organizmu, a u zavisnosti od lokacije oštećenih sudova doći će do pojave oboljenja. Najčešće je pogođen kardio i cerebro vaskularni sistem, što dovodi do pojave krajnje manifestacije infarkta srčanog mišića ili moždanog šloga. Manifestacija ovog oboljenja je među dugogodišnjim pušačima dva do tri puta češća, sa težim posljedicama i, ako se smjesta ne prekine sa pušenjem, dolazi do ponavljanja insulta, ali sada sa mnogo težim posljedicama. Pomenimo i tipično pušačko oboljenje «pušačku nogu», skoro nepoznatu među svim pusačima, koja počinje naizgled sasvim naivnim simptomima kao hladna noga, da bi se posle niza manifestacija završilo sa otpadanjem pojednih prstiju, otvaranjem rana koje skoro nikako ne zarastaju i gangrenom. Kasnije, rane se javljaju u sve višim djelovima noge, što može dovesti do ugrožavanja života.
Istovremeno, otrovi duvana putem krvotoka, bivaju razneti u sve djelove tijela, negativno utiču na funkcije ćelija, dovode do poremećaja funkcije tkiva i organa. Te pojave kod svakog čovjeka poprimaju specifične karakteristike, tako da se često previdi, da su ti poremećaji direktna posljedica pušenja, pripisuju drugim uzrocima. Istovremeno, otrovi cigarete nikako ne mogu da idu zajedno, posebno zbog izuzetno negativnog uticaja otrova na mitohondrije, generatore energije u organizmu i zato sportisti pušači, vrlo brzo završavaju karijeru i bivaju autsajderi.
• Trudnoća i cigarete •
Da bi se organizam bebe pravilno razvio, važno je izbjeći bilo kakav kontakt sa otrovima. Na žalost, kod trudnica pušača to nije lako.
Krv i urin trudnice pušača i njihovih beba sadrži oko 5 do 8 puta (oko 500 do 800%) veću koncentraciju kotinina (metabolit nikotina) u odnosu na krv i urin majke koje nisu bile pušači. Istovremeno, kada trudnica zapali cigaretu, pored niza problema dolazi i do: ubrzavanja pulsa i poremećaja krvnog pritiska, sužavanja krvnih sudova placente (posteljice) i otpadanja sadržaja kiseonika u krvi bebe posle par minuta u bebinom organizmu dolazi do povećanja krvnog pritiska postepeno se povećava koncentacija otrova u bebinom organizmu i svoj maximum dostiže posle 15 minuta.
Beba počinje da pati, sve ovo višestruko iscrpljuje bebin organizam, a posebno srce. Broj otkucaja bebinog srca može da dosegne i preko 180, a to su ustvari OČAJNIČKI POKUŠAJI MALOG TIJELA, da ubrzanjem rada srca ubrza krvotok, da bi dobilo više kiseonika i smanjilo patnju uzrokovanu cigaretom. Tek poslije jednog časa dejstvo nikotina počinje da popušta ako se i tome pridoda kofein, sve ovo se dodatno komplikuje, jer osnovno dejstvo kofeina je da POJAČAVA DEJSTVO I DAJE SNAGU, i tada kod bebe dolazi do dodatnog poremećaja, pojave preskakanja srca-extrasistola.
U nizu istraživanja, rađenih među trudnicama pušačima, uočena je i pojava prijevremenog porođaja, dva puta češće u odnosu na majke nepušače. Na žalost, lista problema se ovdje ne završava. Djeca majki pušača, pored ostalog, mogu da imaju probleme sa pravilnošću i regularnošću ritma srca, poremećaje u imunološkom sistemu, a ono što posebno zabrinjava je da klinička ispitivanja djece, koja su oboljela od AKUTNEE LIMFATIČNE LEUKOZE, WILMSOVOG TUMORA, HOČKINOVOG LIMFOMA, ukazuju da je rizik oboljenja kod djece čije su majke pušači 50% viši od kontrolne skupine, tj. djece majki nepušača.
