Umor

Još jedna teška i sparna noć
ja te čekam a znam da nećeš doć
tražim te u snovima al gubim moć
tako sam slab zovem tebe u pomoć

znam da ni u ovaj san meni nećeš doći
znam neće biti ništa osim duge noći
al neće vječno i ona mora kako tako proći
vjerovatno teško al jutro će ipak doći

sve mi je teže, i ne mogu sklopiti rime
ne pomaže više ni pomisao na tvoje ime
došlo je teško vrijeme i ne ponosim se s time
al znam da proljeće dolazi poslije svake zime

to me nekako na čudan način tješi
možda sada ne mogu naći prave riječi
al život će mi i dalje po malo teći
jer neću dopustiti da budeš kraj mojoj sreći

idem sada zaploviti u svoje noćne more
i što bolje prebroditi noć prije zore
iako mi nećeš doći večeras u moje snove
znaj da cu te kao i svake očekivati i noći ove.

M.Antić

S E N K A

Zbog svega što smo najlepše hteli
hoću uz mene noćas da kreneš.
Ma bili cvetovi crni, ili beli,
ma bili putevi hladni, ili vreli,
nemoj da žališ ako sveneš.

Hoću da držiš moju ruku,
da se ne bojiš vatra i mraka,
uspravna i kad kiše tuku,
jednako krhka, jednako jaka.

Hoću uz mene da se sviješ,
korake moje da uhvatiš,
pa sa mnom bol i smeh da piješ
i da ne želiš da se vratiš.


Da sa mnom ispod crnog neba
pronađeš hleba komadić beli,
pronađeš sunca komadić vreli,
pronađeš života komadić zreli.

Ili crkneš, ako crći treba
zbog svega što smo najlepše hteli.